Pravo na žudnju

Glavni lik romana je Ruben Olivier, ostarjeli udovac i promašeni pisac, žrtva realnosti nove demokracije u Južnoj Africi koju pokušava uspostaviti crna većina, a ona je na vlasti nakon dugog i mukotrpnog otpora sustavu apartheida, bijele manjine. Rubenovo mjesto u sveučilišnoj knjižnici preuzeo je crni službenik. Njegovi sinovi s obiteljima napuštaju ili će napustiti zemlju, on živi povučeno u jednoj kući u predgrađu s osjećajem krivnje zbog smrti žene, ali korijen njegove usamljenosti leži u godinama provedenim kao dijete bez ljubavi na jednoj farmi na rubu pustinje Kalahari. Tessu, mladu ženu bremenite prošlosti, Ruben prima u kuću kao stanarku. Ona ga svojom mladošću, ljepotom i neposrednošću budi iz letargije i navodi da njegovi očinski osjećaji postupno prerastu u incestnu seksualnu žudnju. Magrieta, crna kućna pomoćnica je Rubenova spona s gradom i vanjskim svijetdm, ali isto tako i s duhom mlade robinje Antje iz Bengala, koja opsjeda kuću još iz starih vremena kada je imala strastvene i kobne odnose s njenim bivšim vlasnikom. Na simboličan način ova kuća predstavlja purgatorij kroz koji prolaze glavni protagonisti priče. Rubenova žudnja za Tessom oponaša odnose Antje i njenog gospodara, a njihova bol nije ništa slabija od patnje koju jedni drugima nanose stanovnici Cape Towna u novoj demokraciji.