Savršeni lijek - 5

Gamaglobulini koji su spomenuti u naslovima ovih izvještaja izuzetno su važna antitijela u obrani imuniteta:

Antitijela krvnih grupa u ljudskom urinu. Prager i Bearden, Transfuzija, 1965.

Daljnja ispitivanja gama proteina u normalnom urinu. Journal of Clinical Investigation, 1962.

Karakterizacija antitijela u normalnom ljudskom urinu gel-filtriranjem i antigenska analiza. M. W. Turner, Protidi bioloških tekućina, 1964.

Proteini, glikoproteini i mukopolisaharidi u normalnom ljudskom urinu. I. Berggard, Arkiv. Kemi, 1961

Neobičan mikro-gamma-globulin u serumu i urinu jednog pacijenta. Granklin, Meltzer, Guggenhein i Lowenstein, Fed. Proc., 1963

Fiziokemijska i imunološka ispitivanja gama globulina normalnog ljudskog urina. E. C. Franklin, Journal of Clinical investigation, 1959

Značaj urinarnog gama globulina u lupus nephritis. Stevens i Knowles, New England Journal of Medicine, 1962.

Neobično je shvatiti da kroz jednostavno korištenje urinarne terapije imamo tako lagani pristup tim krajnje važnim prirodnim antitijelima i drugim ključnim imunitetnim elementima u krvi - posebno kad se sjetimo straha od AIDS-a zbog kojeg je mnogim današnjim ljudima pomisao na korištenje bilo kakvog medicinskog tretmana povezanog s krvlju, zastrašujuća.

Izvještaj 24
Naslov: Priroda i sastav urina zdravih pojedinaca, 1975, A. H. Free, H. M. Free, iz Urinalysis in Clinical Laboratory Practice, sa Laboratorija Miles.
Predmet: Sastojci normalnog ljudskog urina

Većina nas uglavnom nema pojma da je urin izuzetna tjelesna tečnost proizašla iz krvi i ispunjena stotinama sastojaka koji su korisni za zdravlje. U stvari, to je činjenica koju su čak i sami znanstvenici tek počeli u potpunosti razumjeti posljednjih desetljeća.

Kao što su Free i Free objasnili:

"Doslovno tisuće sastojaka smo identificirali u normalnom urinu i njih ogromna većina se izlučuje iz krvi...
S razvojem kemije i fiziologije postepeno se razvijalo i razumijevanje sastava urina...
Sada vidimo da urin ima tisuće sastojaka, a kako se razvijaju novi, osjetljiviji analitički instrumenti, sasvim je izvjesno da će se pronalaziti i novi sastojci urina"

Ovaj izvještaj se nastavlja dajući detaljan popis skoro 200 sastojaka urina, ali kao što istraživači napominju: "taj popis se ne smatra potpunim, već navodi samo najzanimljivije sastojke."

Navesti svih 200 sastojaka ovdje bi bilo malo previše. Stoga dajem tek primjer nekih od sastojaka urina koji su najprepoznatljiviji jer su mnogi od njih oni isti sastojci koje vidite na etiketama svojih vitaminskih dodataka hrani ili ste o njima čitali ili čuli iz različitih izvora.
O urinu nikada ne razmišljamo kao o hranjivoj tvari, ali kako ove analize urina pokazuju, u urinu pored hormona, steroida i drugih ključnih elemenata koji reguliraju i kontroliraju bitne procese u tijelu ima i brojnih hranjivih tvari:

Alanin, ukupno .....38 mg/dnevno
Arganin, ukupno....32 mg/dnevno
Askorbinska kiselina....30 mg/dnevno
Alantoin....12 mg/dnevno
Aminokiseline.....2,1 mg/dnevno
Bikarbonat.....140 mg/dnevno
Biotin.....35 mg/dnevno
Kalcij.....23 mg/dnevno
Kreatinin.....1,4 mg/dnevno
Cistin....120 mg/dnevno
Dopamin.....0,40 mg/dnevno
Epinefrin.....0,01 mg/dnevno
Folna kiselina.....4 mg/dnevno
Glukoza......100 mg/dnevno
Glutaminska kiselina.....308 mg/dnevno
Glicin....455 mg/dnevno
Inositol.....14 mg/dnevno
Jod....0,25 mg/dnevno
Željezo....0,5 mg/dnevno
Lizin....56 mg/dnevno
Magnezij.....100 mg/dnevno
Mangan.....0,5 mg/dnevno
Metionin....10 mg/dnevno
Dušik.....15 mg/dnevno
Ornitin....10 mg/dnevno
Pantotenska kiselina 3 mg/dnevno
Fenilalanin.....21 mg/dnevno
Fosfor, organski.....9 mg/dnevno
Kalij.....2,5 mg/dnevno
Proteini, ukupno.....35 mg/dnevno
Riboflavin.....0,9 mg/dnevno
Triptofan.....50 mg/dnevno
Tirozine.....50 mg/dnevno
Urea.....24,5 mg/dnevno
Vitamin B6.....100 mg/dnevno
Vitamin B12.....0,03 mg/dnevno
Cink.....1,4 mg/dnevno

Hormoni

Aldosteron, muškarci.....3,5 mg/dnevno
Aldosteron, žene.....4,2 mg/dnevno
Androgeni, žene (20 - 40 godina)......14 mg/dnevno
Androgeni, muškarci, (20 - 40 godina)......18,2 mg/dnevno
Androsteron, žene.....4,2 mg/dnevno
Androsteron, muškarci.....3,5 mg/dnevno
Estradiol, žene, lutealna faza.....28 mg/dnevno
Estron, žene, lutealna faza.....14 mg/dnevno
17-ketogeni adrenokoritikoidi žene.....12,6 mg/dnevno
17-ketogeni adrenokoritikoidi muškacri.....14,7 mg/dnevno
Ketol steroidi.....18,2 mg/dnevno

Zanimljivo je u vezi mnogih od tih sastojaka urina da su prirodno sintetizirani oblici ključnih hranjivih elemenata.
Na primjer, sintetizirani, ili "probavljeni" oblik vitamina B6 (pirodiksin) u urinu je piridoksal (70 mg/dnevno) i piridoksamin (100 mg/dnevno). Kad u svojoj hrani ili kao dodatak prehrani uzmete B6 (pirodiksin), tijelo ga razloži na jednostavnije supstance koje može koristiti, naime, piridoksal i piridoksamin.

Te dvije tvari imaju ogromnu hranjivu vrijednost. One su ključne za sintezu i rastvaranje aminokiselina, pretvaranje triptofana u niacin, razgradnju glikogena u glukozu, proizvodnju antitijela, formiranje hema u hemoglobinu, formiranje hormona važnih u funkcioniranju mozga, pravilnu apsorpciju B12 i održavanje ravnoteže natrija i kalija koji reguliraju tjelesne tekućine.
Prilikom korištenja prirodne urinarne terapije ne samo da usvajate sam B6 već također uzimate već sintetizirani oblik B6 što može biti od velike važnosti za ljude kojima je zbog slabe probave i asimilacije, starosti, upotrebe lijekova, oralnih kontracepcijskih sredstava, antibiotika itd., smanjena sposobnost korištenja B vitamina ili drugih ključnih hranjivih tvari.
Danas na tržištu ima mnogo "pred-probavljenih" hranjivih proizvoda za ljude čije tijelo ima teškoća s razgradnjom složenijih hranjivih tvari u elemente koje tijelo može koristiti. Ali urin sam po sebi je nevjerojatno složena i potpuna mješavina vaših vlastitih već pred-sintetiziranih hranjivih tvari koje niti jedan kemičar nigdje u svijetu ne može imitirati.
U stvari, Bjornesjo, istraživač koji je napravio ispitivanja o antituberkuloznom djelovanju urina, vršio je svoje pokuse koristeći umjetni urin sastavljen u laboratoriju. Otkrio je međutim da dok je prirodni urin ubijao ili zaustavljao rast TB bakterija, umjetni urin to nije činio. Prirodni antituberkulozni element urina se nije mogao umjetno sintetizirati.
Sljedećih nekoliko istraživačkih radova se bavi posebno urinarnom terapijom u tretiranju raka, AIDS-a, mentalnih poremećaja, kožnih bolesti te dermatološkom i kozmetičkom upotrebom uree. Da bi bili razumljiviji te izvještaje sam grupirala u odjeljke pod odgovarajućim nazivom kategorije.

Urinarna terapija i rak

Izvještaj 25
Naziv: H-11 za rak, dr. J. H. Thompson, 1943, objavljeno u British Medical Journal, (7/31/43).

U kasnim tridesetim i ranim četrdesetim godinama prošlog stoljeća, mnogi medicinski istraživači poput dr. Thompsona su eksperimentirali s ekstraktom urina protiv raka pod oznakom H-11.
Mnogi od stotina istraživača koji su u periodu od približno dvanaest godina provodili ispitivanja s H-11 u liječenju raka, imali su odlične rezultate koji su nažalost od strane medicinske zajednice bili ignorirani. Istraživači su zahtijevali osnivanje medicinskog istraživačkog savjeta koji bi provjerio njihove žalbe tvrdeći da je medicinski establišment nepravedno ignorirao njihove istraživačke nalaze o uspješnom tretiranju raka s H-11. 1948 je bio osnovan savjet. Međutim, usprkos tisućama laboratorijskih ispitivanja i stotinama slučajeva kliničkih dokaza koji su pokazivali učinkovitost H-11 u liječenju raka savjet ga nije uzeo u obzir kao prihvaćeni medicinski tretman za rak.
Dr. J. H. Thompson je iznio kliničke i laboratorijske nalaze o upotrebi ovog ekstrakta kod pacijenata oboljelih od raka, u British Medical Journal i otkrio da je više od tri stotine nezavisnih liječnika i istraživača našlo da je H-11, kod ljudi, klinički djelotvoran u zaustavljanju rasta malignih stanica.

Izvještaj 26
Naslov: Terapeutski rezultati upotrebe ekstrakta auto-urina na zloćudne tumore, 1961, dr. Novak, objavljeno u njemačkom časopisu Zeitshrift Innere Medizine (Časopis za unutarnju medicinu).
Ovo je izuzetno zanimljivi izvještaj Njemačkog liječnika koji je koristio injekcije ekstrakta prirodnog urina pripravljene od vlastitog urina svakog pojedinog pacijenta. Time je liječio nekoliko različitih tipova raka uključujući rak želuca, debelog crijeva, rektuma, prsa, pluća, maternice, limfnih čvorova i žučnog mjehura. U većini od dvadeset i jednog slučaja, rezultati su bili značajni, a izvještaj uključuje rendgenske snimke koje potvrđuju rezultate. Evo primjera:
Slučaj 2: Žena, stara šezdeset godina s metastazama zloćudnih tumora epigastrija i jetre tretirana je ekstraktom urina. Nakon četiri injekcije zamijećeno je i subjektivno i objektivno poboljšanje potvrđeno radiološkom slikom koja je pokazala značajno smanjenje tumora. Nakon šest tjedana više nije bilo uočenih opstrukcija u gornjem abdomenu, a jetra je bila normalna. Od tada su prošle dvije godine i nije bilo daljnje pojave raka.

Slučaj 3: Žena stara pedeset i dvije godine sa žuticom (krvni bilirubin 11 mg%). Tumor veličine dinje u desnom epi- i mezogastriumu; laparotomijom se ustanovio uznapredovali tumor žučnog mjehura s metastazama u jetri, zadnjem i poprečnom crijevu. Nakon pet injekcija ekstrakta urina došlo je do povlačenja tumora, smanjenja veličine jetre, a bilirubin je pao na 1,6 mg%. Na kontrolama u sljedećih deset mjeseci, pacijentica nije pokazivala simptome; u rijetkim prilikama nakon nepravilnosti u prehrani bi se pojavljivala uznemirenost želuca.

Izvještaj 27
Naslov: Priprema retine iz ljudskog urina, Albert Szent-Gyorgi i suradnici, 1963, objavljeno u Science Magazine.  Istraživanje s potporom Nacionalnog zdravstvenog instituta i Nacionalne fondacije za znanost i sprovedeno na Institutu za istraživanje mišića u Massachusettsu.

Predmet: Djelovanje ekstrakta urina na zloćudne tumore.
Ovo je bilo istraživanje o elementu protiv raka koji je izdvojen iz urina i naziva se "retine".

"Pokazalo se da određeni sastojci dječjeg urina zaustavljaju rast zloćudnih tumora kod miševa. Tvar odgovorna za to djelovanje nazvana je "retine". Kasnije smo otkrili slično djelovanje urina odraslih u dobi od 20 do 25 godina."

Nakon što su ispitivali djelovanje retina na nekoliko različitih tipova zloćudnih tumora, istraživači su primijetili da:

"Manje doze retina zaustavljaju rast tumora, dok veće doze dovode do povlačenja tumora."

U ovom istraživanju je grupi miševa injektirano pod kožu 30 milijuna živih stanica raka te su razvili odgovarajuće tumore. Miševi su zatim tjedan dana bili tretirani retinom i istraživači su primijetili da:

"Nađeno je da su tumori kod miševa koji su tjedan dana bili tretirani sa 6 jedinica retina nakon ispitivanja sadržavali vrlo malo živog tkiva raka i sastojali su se uglavnom od mrtvih stanica raka."

Na žalost, retine nije bio obznanjen kao sredstvo protiv raka, ali ovo istraživanje kao i ostala, pokazuju da su u urinu prisutni važni faktori koji djeluju protiv raka i zapanjujuće su učinkoviti u razaranju i zaustavljanju rasta zloćudnih tumora i stanica raka.

Izvještaj 28
Naslov: Tretiranje raka želuca s HUD-om, antigenom supstancom dobivenom iz pacijentovog urina, 1968, dr. Momoe Soeda, Tokyo, Japan.

Ovaj istraživački izvještaj predstavlja značajne rezultate ispitivanja tretiranja raka upotrebom derivata urina pod nazivom HUD (Human's Urine Derivative, Derivat ljudskog urina). HUD je pronađen u značajnim količinama u urinu pacijenata oboljelih od raka i pokazalo se da ima značajna antikancerogena svojstva:

"Testirali smo veći broj ljudi i pokazalo se da urin pacijenata oboljelih od raka gotovo neizostavno sadrži značajne količine prirodne supstance imunitetne obrane pod nazivom HUD. Klinički smo primijenili HUD u slučaju metastaza raka jajnika u lipnju 1965 i bili smo zatečeni odličnim učinkom na povlačenje metastaziranih tumora."

Nakon primjene HUD-a, istraživači su primijetili da:

"Gotovo sve metastaze su potpuno nestale u periodu od tri mjeseca od početka HUD terapije i pacijentica je otpuštena u prilično dobrom stanju. Prošlo je više od trideset mjeseci od kada je otpuštena i sada joj je potpuno dobro i uživa u svom životu."
HUD terapija je također nakon operacije primijenjena na nekoliko pacijenata s rakom želuca da bi se spriječilo uobičajeno postoperativno ponovno pojavljivanje raka:

"Osam pacijenata je odmah nakon operacije bilo tretirano s HUD. U pet slučajeva u ovoj grupi, rak je prešao na stjenku želuca i obuhvatio limfne čvorove. Postoperativna prognoza za tu grupu pacijenata je bila vrlo loša i smatralo se da će ih manje od 40% preživjeti više od 3 godine.
Međutim, nakon tretmana HUD-om, prošle su tri godine i sedam od osam liječenih pacijenata se osjeća potpuno dobro i gotovo potpuno sudjeluju u svim aktivnostima bez bilo kakvog znaka ponovne pojave raka.
S obzirom na te činjenice očito je da je HUD učinkovit u obuzdavanju postoperativne pojave raka želuca te da je to djelovanje vjerojatno uzrokovano njegovom sposobnošću da pojača imuni sustav pacijenta oboljelog od raka."

Ovi su istraživači također komentirali opasnost i nedjelotvornost zračenja i kemoterapije u liječenju raka:

"Liječenje zračenjem i kemoterapijom su mnogo godina bili naveliko testirani radi sprječavanja postoperativnog širenja i rasta stanica tumora. Međutim, slobodno se može reći da su do danas oba ta postupka bila gotovo potpuno neuspješna u ostvarivanju te svrhe."

Istraživači komentiraju izuzetnu važnost očuvanja integriteta imunog sustava prilikom tretiranja raka i diskutiraju kako zračenje i kemoterapija uništavaju tjelesni imunitet, a posebno stanice plazme koje su uključene u stvaranje antitijela i prirodnu obranu od raka. Izvještaj savjetuje da:

"Naglasak treba staviti na otkrivanje agensa koji djeluju protiv raka, kao što je HUD, koji imaju obuzdavajuće djelovanje na zloćudne stanice bez da oštećuju prirodni tjelesni imunitet."

Još jedna podrška ovom medicinskom mišljenju o neučinkovitosti kemoterapije bilo je ispitivanje napravljeno 1985. i objavljeno u časopisu Scientific American koje tvrdi da:

"Kemoterapijski lijekovi sprječavaju svega 2 do 5 posto smrtnih slučajeva od raka, a njihove nuspojave su zastrašujuće."
- Informed Consumers Pharmacy

Ovo istraživanje naglašava da je očuvanje i jačanje imunog sustava tijekom liječenja raka od ključne važnosti. Istraživači u ovom ispitivanju o HUD primijetili su da pacijenti čiji se tumor ne može operirati, uznapredovali slučajevi raka želuca čiji je imuni sustav bio značajno oštećen često nemaju poboljšanja nakon HUD terapije.
No, ovdje ponovno imamo primjer kako terapija prirodnim urinom može biti od veće pomoći nego izolirani ekstrakt urina. HUD ekstrakt je tek jedan sićušni djelić između stotina imunih obrambenih faktora i drugih dokazanih agensa sadržanih u urinu s antikancerogenim svojstvima.
Stoga su ovi pacijenti s uznapredovalim stanjima raka i liječeni HUD-om, primali tek jedan blagotvorni element urina dok su mogli primati puni raspon blagodati koje može ponuditi cjeloviti urin. Možda bi, u idealnom slučaju radi jačeg djelovanja, kliničko liječenje raka moglo usvojiti terapiju prirodnim urinom pojačanu primjenom koncentriranih ekstrakta urina.
Mnogi oboljeli od raka koji su uspješno koristili terapiju prirodnim urinom da bi se liječili, izvještavaju da je to sigurno i učinkovito liječenje raka koje lišava tijelo tumorskih izraslina dok istovremeno snažno jača imunitet. Uzimajući u obzir sve hranjive tvari, enzime, antitijela i druge faktore imunske obrane kao što je refine ili HUD koje urin sadrži, ne iznenađuje što mnogi nalaze da je to izuzetno djelotvorni tretman za rak.

Naslov: Antineoplaston A u liječenju raka, 1977, Stanislaw R. Burzynski i suradnici, objavljeno u Physiological Chemistry i Physics, časopis koji objavljuje temeljno nova istraživanja u biokemiji i biofizici.

Izvještaj 29
Ovo je jedan od mnogih izvještaja koje je objavio dr. Burzynski, a govori o anti-tumornim agensima "antineoplastonima" koje je otkrio u ljudskom urinu.
U ovom i mnogim sljedećim laboratorijskim i kliničkim ispitivanjima o antineoplastonima, Burzynski je pokazao značajan uspjeh u liječenju različitih tipova raka ovim tipovima ekstrakta:

"Posljednjih godina smo mogli opisati brojne frakcije peptida (proteina), izoliranih iz normalnog ljudskog urina koji izazivaju značajnu inhibiciju... različitih neoplastičnih stanica (zloćudnih tumora) bez da izazivaju značajnu inhibiciju u normalnih stanica... Prema našem iskustvu, normalni ljudski urin je najekonomičniji izvor za izoliranje antineoplastona."

Burzynskijev rad o upotrebi antineoplastona za liječenje raka kojeg je konvencionalni medicinski establišment potisnuo, podiže veliko pitanje o alternativnim terapijama za rak. To je ogromno područje i ne možemo ga ovdje obrađivati a da se suviše ne udaljimo od predmeta urinarne terapije.
Ostaje činjenica da ako imate rak, svakako morate pročitati argumente protiv konvencionalnog liječenja zračenjem i kemoterapijom - a mnogi su vrlo uvjerljivi, kao na primjer posljednji izvještaj o HUD-u u kojem sami medicinski istraživači obeshrabruju upotrebu toksičnih i općenito neučinkovitih a prihvaćenih tretmana za rak kao što su kemoterapija i zračenje.
1979., Gary Null, slavni voditelj televizijskih dijaloga u New Yorku, i zagovornik potrošača, objavio je niz odličnih članaka o prikrivanju tretmana za rak u SAD.
Jedan oblik liječenja raka koji je bio prikrivan uključuje primjenu tih antineoplastona koji se prirodno pojavljuju u urinu i koje je otkrio Burzynski. Gary Null je intervjuirao Burzynskog u listopadu 1979. i otkrio skrivene činjenice o Antineoplastonu A:

"Na slučaju mladog poljskog doktora Stanislawa Burzynskog, možemo vidjeti kako dolazi do zamračenja činjenica u vezi liječenja raka. U nekoliko posljednjih godina, ovaj je liječnik objavio deset radova o pozitivnim rezultatima tvari nazvane antineoplaston A na određene tipove tumora. Kao jedan od najmlađih ljudi u svojoj domovini sa liječničkom i doktorskom diplomom, dr Burzynski je osjećao teškoće u radu pod komunističkim režimom i odlučio je doći u Sjedinjene Države tražeći više slobode za svoja znanstvena istraživanja...
Potvrđeni slučajevi spontanih remisija i dugotrajnijih zastoja u razvoju raka u ljudi, naveli su dr. Burzynskog na razmatranje na koji način se tijelo vlastitim snagama može boriti protiv raka. Smatrao je da tijelo ima neki način da ispravi greške koje se pojavljuju u diobi stanica i preusmjeri potencijalne stanice raka u normalni razvoj. Tu se naravno radi o teoriji da su stanice raka izgubile "informaciju" koja im treba da bi se razvile u različite tjelesne stanice.
Burzynskijev antineoplaston A navodno predaje tu "informaciju" u obliku proteinskog peptida (lanca aminokiselina) - jednog od najboljih bioloških nositelja informacije - koji bi trebao reprogramirati stanice raka u normalan rast.
Iako antineoplastona ima u svim normalnim tjelesnim tkivima i tečnostima, najlakše ih je ekstrahirati iz urina. Čini se da oni "normaliziraju" stanice raka bez da inhibiraju rast normalnih stanica.
U stvari, urinarna terapija se u narodnoj medicini koristila za liječenje raka i drugih bolesti više od 2.000 godina. Čak i posljednjih trideset godina, barem 45.000 injekcija urina ili ekstrakta urina je primijenjeno u Sjedinjenim Državama i Europi bez ikakvih nuspojava."
Uistinu, iako ni Gary Null niti većina nas to ne zna, liječnici i istraživači su tijekom posljednjih trideset godina oralno primijenili urin i ureu nekoliko stotina tisuća puta. Null nastavlja: "U našem traganju za antineoplastonima, kaže Burzynski, "pronašli smo peptide u normalnom ljudskom urinu... koji su bili aktivni prema svakom tipu ljudskog neoplazma (tumora) koji smo testirali, uključujući mieloblastičnu leukemiju, osteosarkom, fibrosarkom, chondrosarkom, rak grlića maternice, rak debelog crijeva, rak dojke i limfome."
Dr. Burzynski je predstavio svoje zapanjujuće rezultate na godišnjem sastanku federacije Američkih udruga za eksperimentalnu biologiju...
"Međutim, ubrzo potom su mu smanjena sredstva za istraživanja, a zatim su sasvim obustavljena. Njegov rad je bio usmjeren u druga područja istraživanja, a nadređeni su ga uputili da se okani liječenja raka."
Članak se nastavlja opisujući detalje izvanrednih rezultata Burzynskijevog liječenja u jednom slučaju:
"Radeći posljednje dvije godine u relativnoj slobodi vlastitog laboratorija, dr. Burzynski je nakupio impresivne rezultate. Na primjer, imao je slučaj šezdesettrogodišnjeg bijelog muškarca s rakom pluća koji se proširio u mozak. Prije nego je došao do dr. Burzynskog, pacijent je primao kemoterapiju i zračenje uslijed čega se dio tumora na mozgu smanjio. Međutim, pojavio se drugi tumor u drugom dijelu mozga i liječnici su riješili da se više ništa ne može učiniti. Nepokolebana, bolesnikova obitelj je potražila dr. Burzynskog koji je ispitao pacijenta i s dosta opreza se složio pomoći. Nakon svega dva tjedna liječenja antineoplastonom, prilikom kojeg je pacijent primao tvar intravenozno, tumor na lijevom plućnom krilu se značajno smanjio. Nakon šest tjedana je potpuno nestao. Nakon mjesec dana obje metastaze na mozgu su se smanjila, a nakon šest tjedana su također nestale. Iznenađujuće je da su jedine nuspojave ovog krajnje učinkovitog liječenja bile drhtavica i groznica. Te nuspojave su pripisane oslobađanju u krv otrovnih produkata iz raspadnutih stanica raka. Usporedite to sa štetnim efektima konvencionalne terapije koja je u slučaju ovog pacijenta povećala metastaze..."

Dr. Burzynski i dalje uspješno koristi svoje tretmane u svom laboratoriju u Houstonu, iako ga medicinsko društvo neprestano napada te su mu oduzeta istraživačka sredstvo od strane Američke udruge za rak i Nacionalnog instituta za rak. Sve to usprkos tome što su njegovi nalazi o svojstvima antineoplastona A u borbi protiv leukemije i drugih vrsta raka uključujući rak dojke, bili potvrđeni testovima prestižnih istraživačkih centara diljem SAD. Kao što istraživanja pokazuju, ekstrakti urina kao što su H-11, refine, HUD i antineoplastoni, daju odlične rezultata u liječenju oboljelih od raka, ali, ponavljamo da su ti elementi već prisutni u prirodnom urinu i do njih se može lako, jednostavno i sigurno, dok proizvodnja ekstrakta urina može biti tegobna i vrlo skupa - a to znam iz vlastitog iskustva.
Nakon više neuspješnih operacija endometrioze, rekli su mi da ću morati ići na još operacija. Nakon što mi je moj liječnik rekao da planira za mene još jednu operaciju, otkazala sam je i odletjela u Meksiko na alternativno liječenje oboljelih od raka za koje su mi rekli da također može liječiti i moj slučaj.
Klinika za tumore u Meksiku me pomalo podsjetila na Sartrove likove oboljele od raka, obrijane glave, svrstane u redove s četiri cijevi koje su visile iz njihovih ruku, a neki od njih su imali ogromne, otvorene raspukline tumora iz kojih je curila krv. Muškarac u krevetu do mene imao je tumor mozga veličine grejpa koji mu je virio iz glave. Jedno njegovo oko koje je rak gotovo potpuno izjeo, sada je bila masa krvavog, neprepoznatljivog tkiva.
Ali, kako sam brzo ustanovila, ti ljudi u klinici su bili "sretnici". Dok sam bezvoljno sjedila u stolici sa svoje četiri cijevi kroz koje su mi u tijelo upumpavali 10.000 dolara vrijedne "faktore za jačanje imuniteta", gledala sam neprekinutu procesiju oboljelih od raka koja je prolazila kroz kliniku tražeći informacije o nekom jeftinijem tretmanu za rak jer za ovaj nisu mogli platiti troškove.
Koliko sam mogla načuti, sve njihove priče su bile iste - ove žrtve raka su prošle, mjesece i godine zračenja i kemoterapije, rak se vratio i sada su umirali; okrenuli su se prirodnoj medicini kao zadnjem pribježištu, ali nisu mogli platiti 10.000 do 50.000 dolara koliko je ova klinika naplaćivala za liječenje.
To su bili beznadni, očajni ljudi, mnogi tek u dvadesetim ili tridesetim godinama - ali što su mogli? Konvencionalna medicina nije djelovala, nisu imali znanja o prirodnim terapijama i nikakve ideje kako da si sami pomognu - to je bio scenarij groznih i nemilosrdnih ljudskih sudbina koje nam Američka udruga za rak i AMA nikad nisu otkrili.
A ti ljudi nisu manjina. Imamo izvještaje da: "Gotovo dvije trećine oboljelih od raka konačno umire od dijagnosticiranog tumora, prije ili poslije paušalne granice od pet godina."
- Betrayal of Health

Uvijek me muči što u to vrijeme nisam znala za urinarnu terapiju, jer vidjela sam tolike ljude kojima bi ona mogla pomoći. Jednom sam slučajno razgovarala s mladom djevojkom koja je taj dan došla u kliniku sama. Imala je dvadeset i četiri godine i dijagnosticiran joj je rak jajnika koji nije reagirao na agresivne kirurške zahvate, zračenje niti kemoterapiju. Liječnici su joj rekli da ne mogu ništa više za nju učiniti. Roditelji joj nisu mogli financijski pomoći, bila je neudana, nije mogla raditi i nije imala svog novca te nije mogla platiti za alternativne tretmane poput ovog koji sam ja primala. Rekla mi je da je u očaju, nadajući se pomoći, ušla u auto i vozila od kuće na Srednjem Zapadu sve do Meksika. Pitala me znam li gdje bi mogla kupiti laetril (lijek dobiven iz koštica kajsija koji sadrži amygdalin i korišten u alternativnoj medicini za liječenje raka) - mislila je da bi se možda njime mogla liječiti. Na žalost joj nisam znala pomoći.
Mračna sjena beznadnog očaja na njenom licu je bila zastrašujuća i uistinu bih voljela da sam joj mogla dati knjigu o urinarnoj terapiji. Mogla bi je koristiti sama, kod kuće, besplatno. To bi joj nesumnjivo dalo kontrolu nad vlastitim zdravljem i u najmanju ruku, odličnu priliku da se bori. Konačno, nije imala što izgubiti i mogla je samo dobiti kroz ovu sigurnu i dokazanu prirodnu terapiju. Promicatelj urinarne terapije u tridesetim i četrdesetim godinama dvadesetog stoljeća, John Armstrong, iznosi mnoge priče o izlječenju raka gladovanjem na urinu, masažama i oblozima urina:

"Sada ću vam ispričati slučaj gospođe koja mi je došla 1927. Poučna je jer još jednom pokazuje da operacije uklanjaju tek posljedice, a ne uklanjaju uzrok bolesti u tijelu. Ovoj gospođi je bilo četrdeset i pet godina i imala je priličnu oteklinu u lijevoj dojci, dok joj je desna zbog slične izrasline bila uklonjena prije dvije godine.
Gladovala je i liječila se prema mojoj metodi devetnaest dana i izjavila da je izraslina potpuno nestala. Na dvadeset i osmi dan, oteklini nije bilo nikakvog traga...
Gospođi u šezdeset drugoj godini, bio je dijagnosticiran rak debelog crijeva. Liječnik je savjetovao uklanjanje crijeva ali je gospođa odbila... nakon urinarne terapije, došlo je do potpunog izlječenja.

Gospođa u četrdeset i drugoj godini, s dijagnosticiranim tumorom dojke. Preporučeno joj je uklanjanje dojke... ali s vrlo slabom nadom u izlječenje... Pacijentica je odbila operaciju. Metodom gladovanja na urinu došlo je do potpunog izlječenja. Dvadeset i jednu godinu kasnije još je uvijek živa i zdrava."

 

Naravno, medicinski establišment je potpuno ignorirao Armstrongova iskustva koja nisu imala znanstvenu potporu. Ali zanimljivo je vidjeti da su kasnija medicinska istraživanja otkrila značajne antikancerogene elemente u urinu koji su izuzetno učinkoviti u tretiranju i iscjeljivanju raznolikih vrsta tumora. Ti suvremeni znanstveni dokazi podupiru Armstrongovo iskustvo, ilustrirajući da su njegova izlječenja bila mnogo više od plodova njegove mašte.

Rak je zastrašujuća bolest, ali s ustrajnim i širokim korištenjem prirodnih iscjeliteljskih metoda kao što su urinarna terapija, pravilna ishrana, ljekovito bilje, odmor, homeopatski lijekovi, itd., mnogi su kontrolirali i izliječili svoj rak bez da su pribjegli postupcima kao što su kemoterapija i zračenje koji oštećuju imunitet.

Prije neko pribjegnete bilo kakvom konvencionalnom liječenju tumora, otiđite u obližnju knjižnicu i istražite svoj slučaj čitajući materijale koji su povezani s različitim opcijama liječenja. Ključno je ustanoviti stvarnu statistiku uspješnosti konvencionalnih tretmana - nemojte samo slijepo prihvatiti preporuke svog onkologa.

Imam blisku rođakinju koja je naučila tu lekciju na teži način. Nakon operiranog tumora debelog crijeva, nazvala me je i rekla da je njena onkologinja, "za svaki slučaj", želi podvrgnuti kuri kemoterapije, iako su operacijom uklonjeni svi postojeći ne-metastazirani tumori. Rekla sam joj što sam sve čitalo o ekstremnim nuspojavama, opasnostima i neprimjerenosti kemoterapije, ali pod pritiskom svoje onkologinje, prihvatila je "liječenje".

Na žalost, imala je snažnu alergijsku reakciju na kemikalije, gotovo umrla i provela u bolnici nekoliko potpuno nepotrebnih i užasno bolnih tjedana, oporavljajući se od izuzetno štetnih djelovanja kemoterapije. Neka od tih djelovanja se nisu mogla ispraviti.

Korištenje kemoterapije i zračenja je toliko štetno i traumatično za tijelo, a stopa uspjeha je tako niska da je teško razumjeti zašto bi im se itko priklonio nakon što je jednom osvijestio istinu njihove opasnosti i neprikladnosti, bez da prvo isproba ne-agresivnu urinarnu terapiju i druge oblike prirodnog liječenja. Mnogi su liječnici i sami bolno svjesni, bespredmetnosti i opasnosti konvencionalnog liječenja raka:

 

"1955., preminuli dr. Hardin Jones, profesor medicinske fizike na Univerzitetu California, nakon što je proučio statistike o raku u prethodne trideset i tri godine, zaključio je da su bolesnici koje nisu liječili živjeli četiri puta duže od liječenih pojedinaca. Dr. Jones je istaknuo da su stope izlječenja koje liječnici najčešće citiraju temeljene samo na konvencionalnom liječenju najpovoljnijih slučaja. Ako se uračunaju manje "izlječivi" slučajevi, pokazalo bi se da konvencionalna terapija ima vrlo malo općeg utjecaja na oboljele od raka ili da im čak pogoršava stanje."

- Betrayal of Health

 

Nedavni članak u Forbes Magazinu, iz lipnja 1993., naslovljen "Informirani potrošač je najbolji pacijent", opisuje ženu, Janice Guthrie, kojoj su dijagnosticirali rijetku vrstu raka jajnika (tumor granuloznih stanica). Išla je na hitnu operaciju, i na njen užas, onkolog joj je kao nastavak liječenja savjetovao zračenje:

"Da bi povratila nekakav osjećaj kontrole nad svojim životom, Guthrie se smjesta zaputila u knjižnicu medicinske škole univerziteta Arkansas, u Little Rock, "Htjela sam vidjeti što sve moje liječenje uključuje," rekla je Guthrie, "i pokušati neutralizirati sve moguće negativne popratne pojave." Ali čitajući dostupnu literaturu, Guthrie je otkrila da terapija zračenjem, oboljele od granuloze ne održava ništa dulje živim od onih koji su se nakon operacije odlučili samo za kontrolne preglede. Guthriein onkolog nije imao visoko mišljenje o njezinom istraživanju. "Moglo bi se desiti da znate previše," upozorio ju je. Guthrie se sjeća da ju je to stvarno razljutilo.

U konačnici, Guthrie je odustala od svog onkologa i daljnjom potragom našla liječnika u M. D. Anderson Cancer Centru u Houstonu koji joj je uspješno bez zračenja pomogao pri njenoj bolesti. Dakle budite informirani potrošač u slučaju svog tumora, i povrh svega, snažno poduprite prirodnu obranu svog tijela, zdravom ishranom, odmorom, opuštanjem i ustrajnim korištenjem prirodnih iscjeljujućih postupaka kao što su ljekovito bilje, homeopatija i naravno, urinarna terapija.

Tijelo ima vlastite zapanjujuće iscjeljujuće snage. Kad bi smo jednostavno poduprli te svoje vlastite iscjeljujuće snage umjesto da ih oslabljujemo toksičnim kemijskim intervencijama i lošim zdravstvenim navikama, naša bi se sposobnost da prevladamo rak uvelike povećala, a nepotrebna patnja povezana s konvencionalnim liječenjem raka bila bi iskorijenjena.

 

Izvještaj broj 30

Naslov: DHEA: Čudesni lijek?, 1982, Saul Kent, objavljeno u časopisu Geriatrics, rujan, 1982.

Predmet: AIDS, pretilost, rak, starenje

Ovaj se izvještaj bavi supstancom koja se u velikim količinama nalazi u urinu i zove dehydroepiandrosterone ili DHEA. DHEA je hormon kojeg već ima u tijelu i u stvari je povezan s testosteronom, muškim hormonom.

Tijekom posljednjeg desetljeća, znanstvenici su analizirali i eksperimentirali s tim hormonom jer se čini da ima značajna svojstva koja sprječavaju rak, pretilost i starenje, a čak se koristio za liječenje AIDS-a.

Kako dr. Kent napominje, u ispitivanjima na životinjama je nađeno da DHEA ima više različitih bioloških djelovanja:

"DHEA je dodan kulturi koja je sadržavala dva snažna kemijska kancerogena. Pokazalo se da je DHEA vrlo uspješan u očuvanju kulture stanica glodavaca od djelovanja agensa koji su dodani su stanicama, a uzrokuju rak."

Dok je izučavao antitumorno djelovanje DHEA, drugi istraživač, dr. Schwartz, također je izvijestio da su pokusne životinje starenjem mnogo manje dobivale na težini nego normalne životinje:

 

"Čini se da je DHEA održavala nisku tjelesnu težinu bez da je potiskivala apetit ili dirigirala smanjeni unos hrane... U jednom je istraživanju nađeno da DHEA može spriječiti porast težine čak i kod miševa koji su genetski uzgajani da u odrasloj dobi postanu gojazni."

 

Daljnja su istraživanja otkrila da miševi tretirani s DHEA izgledaju mnogo mlađi i dlaka im je manje gruba i sijeda nego kod životinja koje nisu dobivale DHEA:

 

"To upućuje da bi DHEA mogla djelovati protiv starenja kao i protiv tumora i pretilosti."

 

Korisnici urinarne terapije godinama izvještavaju da su nakon dosljedne urinarne terapije mršaviji i izgledaju značajno mlađe pa je zato zanimljivo čitati ova istraživanja o DHEA u urinu koja najvjerojatnije također ima ulogu u odličnom uspjehu urinarne terapije pri liječenju raka, pretilosti i starenja.

Još jedna važna stvar koju je iznijelo ovo istraživanje je da ispitivanja pokazuju da žene s rakom dojke imaju niže razine DHEA od normalnih i to poneka godinama prije pojave raka. Stoga ima smisla dopuniti DHEA u tijelu, a to urinarnom terapijom možete učiniti lako, sigurno i besplatno.

Nađeno je da urinarna kiselina koju smo ranije spomenuli također razara slobodne radikale za koje se smatra da pridonose razvoju raka.

 

Sažetak istraživanja o raku i urinarnoj terapiji

 

Ne samo da urin sadrži bezbrojne hranjive sastojke koji se lako asimiliraju, hormone, enzime, antibakterijske agense i antitijela koji pomažu podržati imunitet tijekom raka, već urin također sadrži dokazane antitumorne agense kao što su:

 

- Human Urine's Derivate (HUD)

- H-11 ekstrakt

- Refine

- Antineoplastone

- DHEA hormon

- Urinarnu kiselinu

 

Urinarna terapija je očito odličan lijek protiv raka. Fenomenalna su već sama njegova hranjiva svojstva, a da i ne spominjemo ogromnu vrijednost njegovih bezbrojnih terapeutskih agensa koji promiču zdravlje.

 

Otkrivanje raka urinarnim testom

Još jedna važna stvar koju treba razmotriti u terminima dijagnosticiranja raka je činjenica da su istraživanja pokazala da određene komponente taloga urina mogu biti vrlo značajne u identificiranju malignosti u području mjehura, bubrega i prostate. 1975. smo imali izvještaj iz Klinike Mayo da je napravljeno ispitivanje urina svih pacijenata na odjelu urologije kako bi se pomoglo u otkrivanju raka:

 

"U urinu se pojavljuju stanice raka iz ranih stupnjeva tumora urinarnog sustava, a to omogućava otkrivanje takvih novih tumora prije nego se mogu uočiti drugim dijagnostičkim postupcima. Stanice u talogu urina se mogu koristiti na isti način na koji se koriste vaginalni brisevi koji se upotrebljavaju da bi se dobili podaci o funkcioniranju jajnika. U stvari, još je 1971. objavljeno da urinarni testovi mogu pokazati više slučajeva abnormalne stanične aktivnosti nego uobičajeni PAP brisevi cerviksa.

Urinarno testiranje radi malignosti mokraćnog kanala je bezopasan i lako provediv postupak koji može zamijeniti ili nadopuniti druge oblike otkrivanja raka."

- Urinalysis in Clinical Laboratory Practice

 

Ova vrsta dijagnoze je danas tako važna jer kao što su mnogi liječnici i pacijenti otkrili, oboljelima od raka se može dodatno naškoditi samim dijagnostičkim testovima.

 

Urinarna terapija i AIDS

Izvještaj broj 31

Indikacije istraživanja za AIDS

Kao što smo vidjeli DHEA koja je u velikim količinama prisutna u urinu ima mnogo različitih zdravstvenih primjena i također je spomenuta kao tretman za AIDS.

Časopis Aids Treatment News od siječnja 1988. imao je odličan članak o upotrebi DHEA u liječenju AIDS-a. Članak je ustvrdio da istraživanja ukazuju da oboljeli od AIDS-a imaju abnormalno niske razine DHEA. K tome, sada se vjeruje da sama DHEA može imati izravno antivirusno djelovanje.

S urinarnom terapijom, oboljeli od AIDS-a imaju jednostavni, neograničeni pristup do DHEA, koju je FDA bez jasnog razloga uklonila sa tržišta.

Podizanje razina DHEA u tijelu korištenjem unutarnje urinarne terapije je siguran i jednostavan postupak od kojeg oboljeli od raka i AIDS-a mogu imati koristi. Ali kao što smo vidjeli, DHEA je samo jedan od stotine životno važnih elemenata u urinu koji jačaju imunitet i podržavaju zdravlje.

Budući da urin (i urea) imaju naglašena antivirusna svojstva te imaju izuzetnu sposobnost liječenja i jačanja imunog sustava, očito su vrlo značajni prirodni tretmani za AIDS.

U stvari, urino-terapija za liječenje AIDS-a već je bila u novostima, iako do sada još nije naširoko poznata ili prihvaćena jer znanstveni dokazi koji bi poduprli učinkovitost urino-terapije nika prije nisu bili sakupljeni i javno izneseni.

Jedan članak o liječenju AIDS-a u magazinu SPIN iz 1988, diskutira upotrebu urino-terapije u tu svrhu:

"Jedan od najnovijih i najzanimljivijih vidova liječenja koji među alternativcima budi mnogo nade je vjerojatno najstariji prirodni lijek za kojeg je čovjek znao. Zovu ga urino-terapija i sastoji se od ispijanja vlastitog urina i utrljavanje urina u cijelo tijelo...

Svakako treba nešto vremena da se čovjek navikne na ideju ispijanja urina iz medicinskih razloga, ali razmislite o ovim činjenicama u vezi urina...

"Urino-terapija je već dugo poznata..." kaže jedan liječnik iz New Yorka koji podupire ovu terapiju... Kad naiđete na nešto što daje rezultate i dugo se koristilo, čak i ako se ne uklapa u poznate "znanstvene" pristupe, a mnogo toga se ne uklapa, ja bih vam rekao da probate... da imam AIDS definitivno bih probao."

Ironija je u tome da je urino-terapija jedna od znanstveno najpotvrđenijih među svim prirodnim terapijama te da su je gotovo cijelo stoljeće glavni medicinski istraživači koristili kao znanstveni pristup liječenju.

Članak nastavlja opisujući slučaj oboljelog od AIDS-a koji je izvijestio o odličnim rezultatima koje je imao s urino-terapijom:

 

"Prošle godine, Quique Palladinou je dijagnosticiran AIDS, Kaposijev sarkom (vrsta raka uobičajena kod oboljelih od AIDS-a), i brojne upale. Danas tvrdi da je zahvaljujući urino-terapiji potpuno ozdravio. "U početku sam se samo smijao i zbijao šale oko toga, kaže on... ali, rekli su mi da mogu početi s vanjskom primjenom... Imao sam grozan slučaj lišaja na stopalu za koji se činilo da ništa ne pomaže. Počeo sam na njemu primjenjivati urin. Nakon tri dana, upala je potpuno nestala. Poslije toga sam bio toliko uvjeren da mi nije smetalo da ga počnem piti. Sve ozljede od raka su sada nestale. Čirevi u ustima koji su me mučili se više nisu vratili. Obično sam svaki mjesec imao provalu genitalnog herpesa, ali nestalo je i to. I još važnije, broj mojih T-stanica se povećao."

Članak nastavlja:

"sada sve više ljudi iskušava urino-terapiju i govore o zapanjujućim rezultatima", kaže Gene Ledorko, predsjednik H. F. A. (Udruženje za zdravlje, obrazovanje i AIDS), grupe koja se svakog tjedna sastaje u gradu New Yorku da bi diskutirala alternativne i često holističke terapije za AIDS."

 

Ima također još jedno izuzetno važno nedavno medicinsko otkriće s obzirom na urin i AIDS:

 

Iz časopisa Bay Area Reporter (besplatni tjednik za LGBT zajednicu u području zaljeva San Francisco) od 9. kolovoza, 1990.

 

"Zahvaljujući istraživanjima dr. Alvin Friedman-Kien i njegovog osoblja u Medicinskom centru New Yorškog univerziteta, 1988. je otkriveno da su urinu oboljelih od AIDS-a prisutna antitijela za HIV-1:

Prema izjavama uključenih istraživača, urin se ne smatra zaraznim jer u njemu nije pronađen virus, već samo antitijela. Krv često sadrži HIV-1 i druge potencijalno zarazne agense kao što je hepatitis B.

Urin je sterilna tekućina u kojoj ne nalazimo viruse kao što su HIV-1 ili hepatitis B, osim kod bolesnika koji imaju neku prikrivenu bolest bubrega."

 

Nedavni članak u liječničkom časopisu koji naglašava prirodne medicinske tretmane otkriva da dr. S. Burzynski koji je otkrio da se u urinu prirodno pojavljuju anti-tumorni urinski proteini nazvani antineoplastoni, sada vodi istraživanje, s odobrenjem FDA, o upotrebi antineoplastona u liječenju AIDS-a.

 

"Prema istraživanju dr. Burzynskog, antineoplastoni su peptidi i derivati amino kiselina koji se prirodno pojavljuju i djelovi su sustava biokemijske obrane koja je paralelna našem imunskom sustavu i štiti nas reprogramirajući, ili normalizirajući oštećene stanice koje mogu dovesti do poremećaja kao što su tumori, AIDS, autoimune bolesti, dobroćudni tumori, itd."

Townsend Letter For Doctors, lipanj, 1993

 

Tijekom istraživanja o alergijama (pogledajte sljedeći odjeljak o alergijama) i upotrebi prirodne terapije urinom za alergične osobe, također je zamijećeno da urin:

 

"... snažno pojačava imunu reakciju, značajno utječući i povećavajući brojnost T-satnica i otpornost tijela na virusne upale."

- Liječnički priručnik o imuno-toleranciji.

 

To je isto istraživanje također otkrilo da:

 

"... (s upotrebom urino-terapije) čini se da se pojavljuje pojačana reakcija ili stimulacija imunog sustava, uglavnom populacije T-stanica. Tijekom tretmana, pacijenti su izvještavali da nisu imali virusnih oboljenja (gripa, prehlada, itd.) ili da su simptomi bili uvelike smanjeni.

Kod nekoliko pacijenata koji su imali nizak broj T-stanica, broj T-stanica se po završetku tretmana vratio u normalu..."

 

U do sad predstavljenim istraživanjima vidjeli smo da su mnogi liječnici i istraživači upotrebom prirodne urino-terapije postigli zapanjujuća izlječenja kod širokog raspona virusnih i bakterijskih bolesti, a sve to je za oboljele od AIDS-a vrlo značajno.

U poglavljima 6 i 7 ima još svjedočanstava i informacija o liječenju AIDS-a urino-terapijom.

 

Urino-terapija i alergije

Područje istraživanja alergija je tako veliko i složeno da ga ne samo prosječna osoba već i sami istraživači teško razumiju u potpunosti. Ali jedna stvar koju o alergijama svi znamo je da sada gotovo svatko ima jednu - ili više njih.

Znanstvenici nisu potpuno sigurni koji je točno tjelesni mehanizam odgovoran za alergijske reakcije, ali znaju da iz nekog razloga, imuni sustav osobe pogođene alergijom počinje zapažati obične neopasne tvari kao opasne.

Svi znamo da tijelo stvara bijele krvne stanice koje traže i uništavaju opasne bakterije ili viruse u tijelu. Ali u slučaju većine alergija, bijele krvne stanice, iz nekog razloga, napadaju tvari koje uopće ne predstavljaju opasnost za tijelo.

Na primjer, biljni pelud. Pelud je prirodna, živa tvar u našem okruženju koju normalno udišemo bez ikakvog problema. To jest, bez problema za neke ljude - ali s velikim problemom za one čiji ih imuni sustav opaža kao stranu tvar koja ugrožava zdravlje. Time počinje kihanje, začepljenje sinusa, glavobolje, itd. "uobičajenog" alergijskog napada.

Svi jedemo namirnice poput kruha i žitarica jer kroz stoljetno iskustvo znamo da su oni za nas dobri. Ali sve više ljudi danas otkriva da hrana koja je svima drugima odlična, izaziva u njihovom tijelu žestoke, negativne reakcije.

Zašto dakle imuni sustav neke osobe, povijesno bezopasne tvari doživljava kao neprijatelje? Na to pitanje nitko ne zna odgovor. Ali znanstvenici znaju da kada imuni sustav ocjeni neku tvar opasnim stranim proteinom u tijelu, šalje specifične bijele stanice (T i B limfocite) da ju napadnu. "B" stanice traže, prepoznaju i doslovce se vežu za taj strani protein (koji zovemo alergen ili antigen), dok se "T" stanice ubrzano dijele i stvaraju antitijela i veliku količinu novih T stanica koje će također biti programirane da napadnu taj antigen. U stvari i T i B stanice imaju sposobnost da "upamte" taj antigen, ili strani protein i napast će ga opet kada i ako se ponovno pojavi. U imunologiji koja se bavi funkcijama imunog sustava, ta alergična reakcija se naziva konflikt antigena i antitijela.

To je jedan od razloga zašto uvijek nanovo imamo alergijsku reakciju na istu tvar. Naše je tijelo bilo programirano da napadne čak i obične bezopasne tvari kao da za tijelo predstavljaju opasnost. Ta alergična reakcija se ponekad može kontrolirati jednostavnim izbjegavanjem određene hrane ili mačje dlake, ili sapuna, itd. na koje ste alergični. No, ponekad to i nije tako jednostavno.

Ponekad je teško izbjeći ono na što smo alergični. Još gore, imuni sustav se može još više pokvariti i početi napadati unutarnje stanice vlastitog tijela. Posljedica su tako zvane autoimune bolesti kao što su lupus ili reumatoidni artritis. Naravno te auto-imune bolesti su štetne za tijelo, a u nekim slučajevima mogu i ugroziti život.

Suvremena medicina nema lijeka za alergije i autoimune bolesti. Još je više zbunjujuće da alergije i s njima povezane bolesti postaju sve raširenije u našim industrijaliziranim društvima. Istraživači i liječnici koji se bave alergijama i zovu se imunolozi, uglavnom vjeruju da se alergije u biti pojavljuju zbog neotkrivenih slabosti ili promjena u imunom sustavu. Kad je imuni sustav oslabljen ili oštećen, smanjuje mu se sposobnost razlikovanja između bezopasnih i opasnih tvari. Tako bijele krvne stanice čiji je zadatak da traže i unište štetne proteine, mogu početi napadati čak i obične korisne ili blagotvorne proteine kao što su oni koji dolaze u uobičajenoj hrani.

Imunolozi također nagađaju da budući da nam je tijelo, u suvremenom industrijaliziranom društvu, izloženo golemom broju novih kemijskih tvari, imuni sustav u svom nastojanju da prepozna i nosi se sa svakom tom novom tvari, može postati preopterećen:

"Procjenjuje se da u industrijaliziranim zemljama, čovjek dolazi u dodir sa 150.000 umjetno proizvedenih tvari; pesticida, plastike, kemikalija, itd., te da se svake godine proizvodi 5.000 novih. Je li onda uopće čudno da je imuni sustav pod pritiskom da se nosi s tim golemim brojem "stranih tvari?"
Sasvim je moguće da će u dolazećim godinama, 100% stanovništva Sjedinjenih Država u manjoj ili većoj mjeri patiti od nekog oblika alergije."
- Liječnički priručnik za imuno-toleranciju, 1982

Konvencionalni liječnici daju žrtvama alergije lijekove za dekongestiju, antihisaminike, protu-upalne lijekove, imunosupresante, itd. ali je problem sa svim tim tretmanima da suzbijaju ili ometaju optimalno funkcioniranje našeg imunog sustava, time ih još više slabeći te nas tako čine još podložnijim bolestima i alergijskim reakcijama.
Mnogi ljudi s blagim ili jakim alergijama postanu izuzetno obeshrabreni jer potroše cijelo bogatstvo idući od jednog do drugog liječnika, a bez ikakvog rezultata. Ne samo da se ne oslobode alergijskih simptoma, već često, ne mogu niti otkriti na što su alergični. Naše su trenutne dijagnostičke metode za alergije, grube i neučinkovite.
Utvrđivanje specifičnog antigena na koji neka osoba reagira i liječnicima i pacijentima zadaje ogromno glavobolju.
Čak i ako se alergija utvrdi, svejedno za nju nema učinkovitog konvencionalnog tretmana.
I tu se pojavljuje urino-terapija. Istraživanja su otkrila da urin sadrži specifična antitijela anti-alergena koje stvara samo tijelo te da alergijska reakcija prestaje kada se ta antitijela urino-terapijom vrate natrag u tijelo.
K tome, s urino-terapijom, manja je potreba da se utvrde sve različite stvari na koje možda reagirate, jer će tijelo identificirati alergene i stvorit će antitijelo za ispravljanje pogrešnog imunskog odgovora koji je i izazvao alergiju.
U obimnom kliničkom testiranju urino-terapije kod bolesnika s alergijom, i u Europi i u SAD, istraživači alergija i liječnici su zamijetili nevjerojatna i često dramatična, brza poboljšanja. Također su primijetili da je urin učinkovit u izuzetno širokom rasponu preosjetljivosti na hranu i kemijske tvari.
Sljedeći izvještaji pokazuju ozbiljnost s kojom je urino-terapija nedavno korištena u polju istraživanja i liječenja alergija.
Kao što su medicinska istraživanja otkrila, alergijske reakcije su uzrokovane "odmetnutim" bijelim krvnim stanicama koje neprikladno napadaju tvari čak i kada ne predstavljaju opasnost za tijelo. Stoga je aktivnost tih odmetnutih bijelih krvnih stanica, nazvanih antigen receptori, to što treba ispraviti da bi se izliječila alergija.

Izvještaj broj 32
Naslov: Specifični imunološki nedostatak reakcije, 1982, dr. William D. Linscott, dr. sc., (objavljeno u Basic and Clinical Immunology).
Istraživanja dr. Linscotta pokazala su da kada se ti receptori antigena (ili odmetnute bijele krvne stanice), vrate u tijelo, tijelo razvija antitijela na te receptore antigena, a ta tijela zatim zaustavljaju alergijsku reakciju:

"Ti receptori antigena se u malim koncentracijama nalaze u urinu. Injektiranjem tih receptora, uspjeli smo inducirati antitijela protiv receptora antigena koji onda mogu ograničiti ili čak ukloniti postojeći alergijski odgovor. Ta antitijela bi u stvari mogla biti važan regulator imune reakcije."

Linscottovo istraživanje je bilo jedan od važnih radova na kojem su se temeljila druga ispitivanja upotrebe urina u tretiranju alergije. Ono je imunolozima dalo ključ za prirodno stimuliranja tijela da bi samo iznutra ispravilo alergijske reakcije.
Shvativši da urin alergične osobe sadrži bijele krvne stanice koje uzrokuju alergiju, imunolozi, su, kao u sljedećem izvještaju, razmišljali da ako alergičnim osobama damo njihov vlastiti urin, njihovo tijelo će razviti antitijela na odmetnute bijele krvne stanice sadržane u urinu što će onda zaustaviti alergijsku reakciju.
Kao što ćete vidjeti u sljedećim izvještajima kada je tijekom kliničkih tretmana alergije primijenjena urino-terapija, dala je odlične i često nevjerojatne rezultate.
Ovo je nagrađeni izvještaj iznesen na medicinskom simpozijumu u Oxfordu u ožujku 1981., a bavi se tretiranjem alergija urino-terapijom.

Izvještaj broj 33
Naslov: Upotreba injektiranog i sublingvalnog urina u tretiranju alergija, 1981, dr. Nancy Dunne.
Dr. Nancy Dunne je bila medicinski savjetnik kod Irskog udruženja za tretiranje i istraživanje alergija, osnivač Irske ortomolekularne medicinske udruge i član nekoliko organizacija za istraživanje alergija:
"Jednostavna tehnika za tretiranje alergija - auto-imuno urino-terapija, u Sjedinjenim Državama brzo dobiva priznanje i moglo bi se desiti da postane metoda budućnosti. Razmišljanje iza toga je da recikliranjem bolesnikovog urina, proteinski globulini koji sadrže specifična antitijela za alergene koji trenutno izazivaju reakcije, dovode do imuniteta na konflikt antigen-antitijelo (alergijsku reakciju).
Prvi puta sam čuo za tu metodu od dr. Williama Fifea iz Kalifornije dok sam studirao razvoj psihijatrije u SAD, 1979. D. Fife koji je četrdeset godina radio kao neuropsihijatar, nekoliko je godina ranije, zbog lošeg zdravlja, bio prisiljen povući se s posla. Duge pretrage nisu pokazale nikakve znakove bolesti. Slučajno je čuo za auto urino-terapiju i sljedeći je, uživao zdravlje i snagu koju već mnogo prethodnih godina nije osjećao. U potpunosti se vratio svom poslu te istu tehniku primjenjuje na svoje pacijente.
Kod auto urino-terapije je najprivlačnije da otklanja potrebu da se utvrde specifični alergeni - umjesto toga, koristi se vlastiti tjelesni sustav identificiranja koji je kod svakog pojedinca nepogrešiv. Nema potrebe za složenom opremom, a metoda koje je jednostavna i sigurna može se brzo naučiti. K tome, nakon tretmana pacijent može slobodno jesti i piti bez da razvija simptome. Ti faktori stavljaju auto urino-terapiju na raspolaganje prosječnom liječniku opće prakse koji nema vremena za detaljna ispitivanja različitih dijagnostičkih i terapeutskih tehnika koje se koriste u sferi kliničke ekologije...
Injekcije se normalno daju jednom tjedno. Broj potrebnih tretmana da bi se kod pacijenta postigla asimptomatičnost je individualan... U nizu kliničkih ispitivanja, dr. Fife i njegovi suradnici su u preko 80% slučajeva našli da auto urino-terapija dovodi do kliničkog olakšanja koje traje godinama bez daljnjeg liječenja. Statistike iz njegove klinike pokazuju da 92,6% pacijenata ima više od 50% olakšanja, dok je prosjek prema izjašnjavanju samih pacijenata 70%...
U postupku tretiranja psihijatrijskih pacijenata, dr. Fife je našao da se istovremeno smanjuju mnoge prividno fizičke bolesti, kao što su skleroza multipleks, kolitis, povišeni krvni pritisak, lupus erythematosus, reumatoidni artritis, hepatitis, hiper-aktivnost, nedovoljan rad nadbubrežne žlijezde, psorijaza i ekcemi, dijabetes, herpes zoster, mononukleoza i tako dalje...
Ne uočavaju se ozbiljne nepoželjne reakcije na terapiju injektiranja urina. U više od 100.000 slučajeva, dr. Fife nije imao niti jednu. Manje reakcije su ograničene na povremeno vraćanje uobičajenih simptoma alergije ili blago i kratko pobolijevanje...

Ubrzo nakon mog vlastitog iskustva, prilagodio sam ovu tehniku da bih tretirao petogodišnjeg, hiper-aktivnog, astmatičnog dječarca... ekcem koji je prekrivao cjelokupnu površinu kože bio je prisutan od rođenja. Lice i skalp su izlučivali žućkastu tekućinu, kapci su mu neprestano padali, a nokti bi mu crnjeli i otpadali. Područja sekundarne upale od grebanja često su stvarala nalete groznice i adenitisa (upalno stanje limfnih žlijezda ili čvorova). Ruke su mu bile napola skvrčene kandže prekrivene krastama i nije ih mogao koristiti, a cijela je njegova pojava bila odbojna. Kad bi nešto duže vremena bio u jednom položaju, ukočio bi se i ne bi mogao hodati.
Imao je neprestane upale uha i napade histerije... Specijalisti, boravak u bolnicama pa čak ni različiti alternativni pristupi nisu pružili nikakvo olakšanje.
Redovno je dobivao antihistaminike i sedative i često antibiotike.
Uputio sam njegovu majku da uzme srednji mlaz njegovog urina kad bude u vrhuncu pojačanih simptoma te da mu pomoću kapaljke za oči, četiri puta dnevno pod jezik stavi tri kapljice urina. Kada je prvi puta to učinila, upravo je imao napad vrištanja koji bi obično trajao po pola sata - sada se vrištanje povuklo nakon jedne minute i potpuno se opustio.
Do četvrtog dana bilo je uočljivo izlučivanje žitke tekućine iz ekcema i razvijanje crvenih mrlja posvuda. Također je svaki dan počeo kihati i kašljati izbacujući mnogo sluzi. Majka se zbog toga uznemirila ali sam je uvjerio da nastavi, a da istovremeno smanjuje doze lijekova. Do šestog dana, te su se crvene mrlje pretvorile u bijele i počele su se pojavljivati mrlje čiste kože. Kapci mu više nisu padali, a noću je počeo spavati po četiri sata bez buđenja. Nakon dva tjedna je prestao uzimati sve lijekove, mogao je koristiti ruke i slobodno hodati. Nije više imao astmatične napade u blizini travnjaka ili susjedovih kućnih ljubimaca.
Povećao sam mu dozu na šest kapljica urina nakon čega je počeo svakodnevno izlučivati mnogo veću količinu urina s gustim bjelkastim talogom. Kosa mu je potamnjela, počeli su mu rasti zdravi nokti, a odrasli su komentirali kako je u druženju s vršnjacima postao staložen... dva mjeseca kasnije je potpuno nestala njegova hiperaktivnost, histerija, itd; po prvi puta od rođenja je noću duboko spavao. Osim dva mala suha područja na stražnjoj strani koljena, koža mu je bila potpuno čista, a svi su simptomi nestali...
U usporedbi s drugim tretmanima za alergiju, urino-terapija može jako mnogo ponuditi. Nema potrebe za mukotrpnim utvrđivanjem svih mogućih antigena (alergena). Oprema je minimalna. Budući da je urin sterilan, ne trebaju mu sredstva za konzerviranje. Sigurna je jer [slabljenje alergena] u tijelu, uklanja rizik od anfilaktičkog šoka. Nema potrebe za lijekovima i kemijskim spojevima koji su kod osjetljivih pacijenata mogući uzročnici nuspojava."

ČITAJTE DALJE

Nubilus Logo